ODVAŽAN PRKOSI PRIRODI: Manastir Tumane – jedan od najposećenijih srpskih manastira

Instalirajte iOS ili Android aplikaciju Srbija Vesti

foto: Srbija Vesti; Vodeničarski; Manastir Tumane
Podelite vest

Ma­na­stir Tu­mane na­la­zi se na samo de­vet ki­lo­me­ta­ra od popularne Go­lubačke tvrđave, na le­voj oba­li Tu­man­ske re­ke, što sa­moj sve­ti­nji da­je po­seb­nu le­po­tu.

Ma­na­stir Tu­mane podjednako je važan i u du­hov­nom i kul­tur­no-isto­rij­skom smi­slu.

Foto: Milena Terzić

Veliki broj vernika svake godine poseti ovaj poznati srpski manastir, toga su svesna sveštena lica koja brinu o manastiru te su čitav kompleks prilagodili velikom broju turista.

Na samom ulazu u kompleks uređen je veliki parking kako za autobuse tako i za automobile sa česmom koja je na raspolaganju putnicima, uverio se novinar redakcije Vidi Srbiju.

Foto: Milena Terzić

Mini ZOO koji je uređen preko puta samog manastira namenjen je mališanima koji vrlo rado prilaze ogradi i dovikuju životinje koje se tu bezbrižno baškare. Pored lame, noja i domaće živine jedna od glavnih atrakcija je tvor. Iako ovaj deo kompeksa ne može da se opiše kao mesto za divnim mirisima, deca koja dolaze sa porodicama u obilazak Manastira Tumane ipak ovde provode najviše vremena.

Puno toga se gradi na ovom lokalitetu a najinteresantnije je posluženje u obližnjoj gostionici. Kada posle naručenog osveženja ili kafe, hoćete da platite poručeno, konobar vam kaže da ne postoji cenovnik i da planite koliko hoćete.

U ovom kompleksu se još uvek puno toga gradi, a čitav utisak nakon posete je vrlo prijatan jer boravite na mestu koje je vrlo pažljivo i brižno očuvano, čisto i sređeno.

Naša preporuka je da obavezno posetite ovaj manastir.

Foto: Milena Terzić

Kao ret­ko ko­ja sve­ti­nja, ovaj bra­ni­čev­ski ma­na­stir osta­vlja di­van uti­sak sva­ko­me ko se u nje­mu na­đe, ple­ne­ći svo­jom le­po­tom i okru­že­njem u ko­me se na­la­zi, na­da­sve bu­du­ći sve­dok ve­re i tru­da jed­no­ga na­ro­da, kao i sve­ti­o­nik za bu­du­će Bo­ži­je Car­stvo.

U nje­mu se na ču­de­san na­čin pro­ži­ma­ju pa­ra­dok­sal­ne či­nje­ni­ce ve­re, iz bu­duć­no­sti sat­ka­na isto­ri­jom iz­vi­re sa­da­šnjost, u cen­tru sve­ga ima­ju­ći čo­ve­ka i nje­gov od­nos sa Tvor­cem.
Manastir kroz vekove, piše na sajtu manastirtumane.org.

Kroz či­tav sred­nji vek i tur­sko rop­stvo ma­na­stir je no­sio bre­me stra­da­nja naroda, pljač­kan, ru­šen i pa­ljen, ali je kao i na­rod uvek ob­na­vljan jer je nje­gov du­hov­ni zna­čaj u tom raz­do­blju bio ne­sa­gle­di­vo ve­li­ki. Sa jed­ne stra­ne pod­se­ćao je stra­dal­ne na slav­nu pro­šlost na­ro­da, Cr­kve i dr­ža­ve, a sa dru­ge, va­žni­je i ja­če, opre­de­lji­vao je na­rod za obe­ća­no Car­stvo Bo­ži­je i sve­do­čio bla­go­ver­nim hri­šća­ni­ma o nje­mu, bi­va­ju­ći ta­ko ne­raz­ru­šiv ba­sti­on ve­re.

Foto: Milena Terzić

Ma­na­stir se u tur­skim po­pi­si­ma pr­vi put po­mi­nje 1572–1573. go­di­ne, a po­tom u vre­me sul­ta­na Mu­ra­ta III (XVI vek) u kon­tek­stu da­žbi­na ko­je je imao pre­ma tur­skom sul­ta­nu, uz šta se na­vo­di i da su ta­da u ma­na­sti­ru ži­ve­la dva mo­na­ha.

U Tumanu su se pred Prvu veliku seobu Srba (1690. Godina) u želju da podunavske Srbe podignu na ustanak protiv Turaka, sastali patrijarh Arsenije III Čarnojević i grof Đorđe Branković.

Eg­zarh Mak­sim (Rat­ko­vić), iza­sla­nik Mi­tro­po­li­ta be­o­grad­skog, po­se­tio je u pr­voj po­lo­vi­ni XVI­II ve­ka bra­ni­čev­ske ma­na­sti­re, po na­lo­gu svo­jih cr­kve­nih vla­sti, ka­ko bi opi­sao i tač­no vi­deo okol­no­sti i uslo­ve u ko­ji­ma se na­la­ze, kao i broj­no sta­nje mo­na­štva i nji­hov ži­vot. U svom iz­ve­šta­ju do­ta­kao se i ma­na­sti­ra Tu­ma­na, za či­ju cr­kvu je na­veo da je bi­la po­kri­ve­na cre­pom, što je za on­da­šnje uslo­ve bi­la ret­kost. Cr­kva ko­ju je vi­deo Eg­zarh Mak­sim je­ste pr­vo­bit­na ma­na­stir­ska cr­kva i ona je po­sto­ja­la sve do po­sle Ko­či­ne kra­ji­ne ka­da su je iz osve­te Tur­ci spa­li­li.

Čim su se uka­za­le mo­guć­no­sti na­rod je spa­lje­ni ma­na­stir ob­no­vio ve­li­kim za­la­ga­njem oberk­ne­za Pa­vla Bog­da­no­vi­ća u do­ba kne­za Mi­lo­ša, ka­da su ob­no­vlje­ni i okol­ni ma­na­sti­ri Nim­nik, Ru­ku­mi­ja i Za­o­va.

Obi­la­ze­ći po na­lo­gu kne­za Mi­lo­ša Sr­bi­ju, kra­je­ve, me­sta, ma­na­sti­re i zna­me­ni­to­sti, Jo­a­kim Vu­jić be­le­ži da je tu­man­ska ob­no­vlje­na cr­kva ma­la raz­me­rom, ure­đe­na po hri­šćan­skom bo­go­slu­žbe­nom po­ret­ku i da je de­lom ži­vo­pi­sa­na.

Cr­kva iz Miloševog vre­me­na po­sto­ja­la je u ma­na­sti­ru sve do 1910. go­di­ne, ka­da je mi­ni­ra­na i zbog ve­li­kih na­pr­snu­ća po na­red­bi vla­sti do te­me­lja sru­še­na. To­kom na­red­nih če­tr­na­est go­di­na ma­na­stir Tu­man bio je bez cr­kve jer su ob­no­vu po­ru­še­ne spre­ča­va­le mno­ge okol­no­sti, a me­đu nji­ma po­seb­no svet­ski rat, ko­ji se tih go­di­na vo­dio i u ko­me je Sr­bi­ja ak­tiv­no uče­stvo­va­la. Sa­da­šnja cr­kva po­dig­nu­ta je i osve­će­na 1924. go­di­ne

IME I NASTANAK MANASTIRA

O na­stan­ku i ime­nu ma­na­sti­ra Tu­ma­na ne­ma si­gur­nih sve­do­čan­sta­va, sva se ona ja­vlja­ju do­sta ka­sno (XIX vek) i či­ne u osno­vi za­pi­sa­no i od za­bo­ra­va otrg­nu­to usme­no pre­da­nje.

Ako se oslo­ni­mo na na­rod­no se­ća­nje ko­je je do da­na da­na­šnjeg ži­vo u ši­roj oko­li­ni ma­na­sti­ra, Tu­man je na­stao kao za­du­žbi­na ko­sov­skog ju­na­ka Mi­lo­ša Obi­li­ća, za ko­ga se sma­tra da je ži­veo i vla­dao de­lom da­na­šnjeg Bra­ni­če­va.

Pred Ko­sov­ski boj ma­na­stir još ni­je bio do­vr­šen pa je Sve­ti knez La­zar po­zvao svo­ga vla­ste­li­na da pre­ki­ne zi­da­nje sve­ti­nje re­či­ma „Tu ma­ni“ od če­ga je iz­ve­de­no ime ma­na­sti­ra.

Ne­što ši­re od ovo­ga nam go­vo­ri pre­da­nje da je Mi­loš Obi­lić lo­vio po gu­stim šu­ma­ma u oko­li­ni ma­na­sti­ra, te da je u lo­vu ne­ho­ti­ce ra­nio pu­sti­nja­ka Sve­tog Zo­si­ma. No­se­ći pod­vi­žni­ka ka svom dvo­ru ra­di po­ku­ša­ja da mu spa­se ži­vot i iz­vi­da ra­nu, na me­stu gde je sa­da ma­na­stir sve­tac je mo­lio da ga spu­ste i uz­vik­nuo Mi­lo­šu: „Tu ma­ni i pu­sti me da umrem“ – što je kao i u pret­hod­noj va­ri­jan­ti pre­da­nja po­slu­ži­lo kao osno­va za ime ma­na­sti­ra.

U mo­no­gra­fi­ji ma­na­sti­ra Vi­tov­ni­ce pro­to­je­rej dr Ra­do­mir Mi­lo­še­vić na­vo­di mo­guć­nost da se ma­na­stir Tu­man mo­že do­ve­sti u ve­zu sa Jer­me­ni­ma tr­gov­ci­ma, s ob­zi­rom na to da ma­na­stir istog ime­na do da­nas po­sto­ji u nji­ho­voj ze­mlji.

Ono što je neo­spor­no je­ste da je na­sta­nak ma­na­sti­ra Tu­ma­na u ne­ras­ki­di­voj ve­zi sa Pre­po­dob­nim Zo­si­mom Si­na­i­tom, te da je na me­stu nje­go­vog pod­vi­ga ili oko nje­go­vog gro­ba ne­po­sred­no po upo­ko­je­nju for­mi­ra­na sve­ta obi­telj. Na tu mo­guć­nost uka­zu­je Bo­ži­dar Ko­va­če­vić u ra­du „Ven­ci kne­zu La­za­ru i Ra­va­ni­ci“, ko­ji na­vo­di mo­guć­nost da je ime ma­na­sti­ra Tu­ma­na iz­ve­de­no iz grč­ke re­či „tim­vos“ (lat. tu­mu­lus), što ozna­ča­va grob, od­no­sno grob­nu hum­ku.

Ka­ko god bi­lo, ime ma­na­sti­ra nad­ži­ve­lo je ve­ko­ve i osta­lo oču­va­no do da­nas kao i spo­men Sve­tog pod­vi­žni­ka Zo­si­ma, ko­me već ve­ko­vi­ma hi­ta­ju ne­volj­ni­ci sa mno­gih stra­na tra­že­ći le­ka i du­hov­ne ute­he.

Sem spo­me­na Pre­po­dob­nog Zo­si­ma Si­na­i­ta ni­je po­zna­to ka­ko se mo­na­ški ži­vot u ma­na­sti­ru Tu­ma­nu od­vi­jao to­kom sred­njeg ve­ka. Pr­vi po­da­tak ve­zan za to je po­men dvo­ji­ce ži­te­lja u tur­skom po­pi­su iz XVI ve­ka. Na­kon to­ga, tek 1735. go­di­ne po­mi­nje se tu­man­ski na­me­snik Isa­i­ja kao pred­stav­nik mo­na­štva, pri­su­tan na cr­kve­no-na­rod­nom sa­bo­ru u Kar­lov­ci­ma. Iz ova dva isto­rij­ska po­me­na mo­že se na­slu­ti­ti da je ma­na­stir Tu­man to­kom tur­ske vla­da­vi­ne bio ma­li ma­na­stir na­sta­njen sa jed­nim ili ne­ko­li­ko mo­na­ha, iako na­pa­dan i ru­šen, ve­ro­vat­no uvek živ i po­ju­ći.

Foto: Milena Terzić

Kroz či­tav XIX vek ma­na­stir je bio ak­ti­van, što se na­sta­vi­lo i u XX ve­ku, čak i u vre­me ka­da je ostao bez cr­kve.

No­vo ru­ho ma­na­stir do­bi­ja do­la­skom ru­sko-srp­skog brat­stva iz ma­na­sti­ra Milj­ko­va 1936. go­di­ne. Ta­da se ak­tiv­no ob­na­vlja pre sve­ga u du­hov­no-bo­go­slu­žbe­nom smi­slu, a uz to ja­ča i eko­nom­ski, te se po­di­že no­vi ve­li­ki ko­nak i pra­te­ći objek­ti neo­p­hod­ni za neo­me­tan ži­vot i rad mo­na­škog brat­stva. Ru­ski mo­na­si do­no­se sa so­bom ču­do­tvor­nu iko­nu Kur­ske Maj­ke Bo­ži­je, ko­ja je do da­nas ve­li­ka i po­što­va­na sve­ti­nja ma­na­sti­ra Tu­ma­na.
manastir-tumane-zosim

U tom pe­ri­o­du obre­te­ne su i mo­šti Pre­po­dob­nog Zo­si­ma (1936. go­di­ne) što je umno­go­me osve­ži­lo i pro­ši­ri­lo u na­ro­du uvek živ spo­men sve­ti­te­lja. Na­pre­dak ma­na­sti­ra u ovom pe­ri­o­du bio je vi­dan i tra­jao je sve do po­čet­ka Dru­gog svet­skog ra­ta, ka­da ve­li­ki deo brat­stva, po­seb­no Ru­sa, zbog smut­nji i ne­si­gur­no­sti od­la­zi u bez­bed­ni­je kra­je­ve. Ma­na­stir je u te­škom sta­nju i sa ma­lo­broj­nim ži­te­lji­ma sa­če­kao oslo­bo­đe­nje. No­ve vla­sti i obi­ča­ji ni­su bi­li na­klo­nje­ni cr­kvi, te je po­sle­rat­ne da­ne tu­man­sko brat­stvo sa mu­kom no­si­lo. Me­đu­tim, i u tom pe­ri­o­du ma­na­stir ak­tiv­no ži­vi i de­la, ob­na­vlja­ju se ko­na­ci i eko­nom­ske zgra­de, kao i drev­na is­po­sni­ca Pre­po­dob­nog Zo­si­ma.

Ka­ko je sta­nje sa ži­te­lji­ma u ve­ći­ni bra­ni­čev­skih ma­na­sti­ra bi­lo uglav­nom oskud­no, mno­gi od njih su po­ve­re­ni mo­na­hi­nja­ma na sta­ra­nje. Ta­ko je na pred­log Epi­sko­pa bra­ni­čev­skog Hri­zo­sto­ma ma­na­stir Tu­man 1966. go­di­ne pre­i­me­no­van u žen­ski op­šte­ži­telj­ni ma­na­stir.

Svoj naj­ve­ći pro­cvat ma­na­stir do­ži­vlja­va na kra­ju XX ve­ka pri upra­vi mu­dre i pred­u­zi­mlji­ve igu­ma­ni­je Ma­tro­ne, za či­je vre­me je či­ta­va obi­telj u sva­kom smi­slu na­pre­do­va­la, a ve­li­ka pa­žnja usme­re­na je na ob­no­vu unu­tra­šnjo­sti cr­kve, ko­ja je u pot­pu­no­sti pre­u­re­đe­na i pot­pu­no ži­vo­pi­sa­na. Od­lu­kom Epi­sko­pa po­ža­re­vač­ko-bra­ni­čev­skog G. dr Ig­na­ti­ja 2014. go­di­ne Tu­ma­nu je vra­ćen isto­rij­ski sta­tus mu­škog op­šte­ži­telj­nog ma­na­sti­ra. Danas je Tuman najbrojniji muški manastir u eparhiji braničevskoj.

U manastiru se tokom godine održava više slava i sabora i to su:

II nedelja Vaskršnjeg posta,

Cveti, nedelja pred Vaskrs

Sabor svetog arhanđela Gavrila (manastirska slava), 26. jul

Prepodobni Zosim i Jakov Tumanski, 21. avgust

Nedelja po Velikoj Gospojini, bogomoljačka slava

Obretenje moštiju Prepodobnog Jakova Tumanskog, 21. oktobar

Tagovi

Povezane vesti:

Subscribe
Notify of
guest
0 Коментари
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x