Penzioneri Spasić i Veljković zasadili mladicu lipe 1963. godine, još uvek ih sugrađani po dobru pominju (FOTO)

Instalirajte iOS ili Android aplikaciju Srbija Vesti

Podelite vest

Sađenjem mladice lipe u aprilu 1963. godine ispred zgrade u Ulici Vojvode Mišića u Nišu, penzioneri Jovan Spasić i Miodrag Veljković osigurali su da ih sugrađani po dobru pominju skoro šezdeset godina kasnije.

Metalna pločica na nekoliko metara visokom stablu lipe sa imenima dvojice penzionera u jednoj od centralnih niških ulica, svakom prolazniku privuče pažnju da zastane i pročita njihova imena.

U zgradi pod brojem 79 u Ulici Vojvode Mišića ispred koje ponosno već skoro šezdeset godina raste ovo drvo, nije bilo nikog da posvedoči da li su Jovan i Miodrag stanovali u zgradi, niti da li su bili komšije.

Mada obojica već dugo “oru nebeske njive”, metalna pločica odoleva svim vremenima i podseća na doba kada su i građani i vlast zajednički radili na ozelenjevanju grada na Nišavi.

U šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog veka Niš je važio za najzeleniji grad u Jugoslaviji.

Sva lepota drvećem omeđenih niških ulica, kao i mnoštvo parkova i travnjaka najbolje se može videti na starim fotografijama.

Danas su zelenilo “progutali” asfalt i behaton ploče, ali Jovanova i Miodragova lipa odoleva, a stanari ne samo da uživaju u hladu drveta, već i njenom opojnom mirisu u proleće.

 

 

 

Drveće je glavni izvor prerađenog kiseonika u atmosferi, pluća naše planete. Jedno razvijeno drvo bora ili nekog drugog sličnog drveta ima površinu listova koja može da pokrije od 40 do preko 120 ari zemljišta kiseonikom.

Drveće kišnih šuma ima površinu listova koja pokriva više od 16 hektara po drvetu. Kroz ovu veliku površinu sunčeva svetlost se koristi kao izvor energije, pokreće pretvaranje ugljen-dioksida u kiseonik i biljnu materiju (korišćenjem ugljenika).

Drveće doslovno udiše ugljen-dioksid kroz veliku površinu listova, nakon što ga mi izdahnemo kao biološki otpad, a izdiše kiseonik kao svoj biološki otpad.

Bez drveća, atmosfera bi postala otrovna za nas.

U Srbiji ima 2,7 miliona hektara pod šumom i to čini oko 30 odsto ukupne površine zemlje, a cilj je da se postigne pošumljenost od 41 odsto.

Sada je više nego jasno koliki su vizionari bili dvojica niških penzionera Jovan Spasić i Miodrag Veljković kada su daleke 1963. godine zasadili drvo, u vreme kada ni Srbija ni svet nisu bili ni blizu ekološkim izazovima sa kojim se danas suočavaju. Nije loše pristetiti se pesme Jovana Jovanovića Zmaja koja takođe govori o blagodetima koje drvo daruje.

Sadi drvo

Gde god nađeš zgodna mesta,
tu drvo posadi!
A drvo je blagodarno
pa će da nagradi,
nagradiće izobiljem
hlada, ploda svog,
nagradiće bilo tebe
bilo brata tvog.

J.J.Zmaj

 

Tagovi

Povezane vesti:

Subscribe
Notify of
guest
0 Коментари
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x