Putopisna reportaža, šta sve treba videti na Staroj planini

Tri čuke – Stara planina (FOTO)

Instalirajte iOS ili Android aplikaciju Srbija Vesti

Foto: Mile Stefanović
Podelite vest

Jedan od najlepših vrhova Srbije, Tri čuke (1936mnv), nalazi se na Staroj planini na krajnjem istoku. Na prirodnoj grebenskoj granici sa Bugarskom nalazi se većina poznatih vrhova, Dupljak, Midžor, Martinova čuka, Vražja glava, Tri čuke, Kopren…Ima ih naravno još ka severu ali ka jugu treba svakako pomenuti i Srebrnu glavu kao najistočniji deo naše zemlje koji duboko zalazi u Bugarsku.

Ipak, od svih vhova, Tri čuke se izdvajaju po lepoti i razlikuju se od svih ostalih. Zadnja čuka ka Vražjoj glavi razlikuje se i po sastavu i po obliku od prethodne dve. Ispod prve, od Koprena, ima nekoliko rupa, tačnije jamskih ulaza u male pećine, u predelu gde je staza urasla i prilikom kretanja treba biti maksimalno oprezan.

Pogled je u svim pravcima izuzetan a na Bugarskoj strani sve je kao na dlanu.

Kako stići na Tri čuke?

Kreće se iz iz sela Dojkinci, kolskim putem kojim Srbija šume iz Parka prirode (sada već Nacionalni park) odvoze posečena stabla i od izuzetno gustih šuma, koje nas hrane najčistijim kiseonikom, prave ledine! Po prelasku prvih 5km, svraća se na najpoznatiji vodopad Tupavica koji je na pritoci Međudolski dol koja se uliva u Dojkinačku reku. Po ulasku u “Strogi rezervat prirode Arbinje”, takođe pored puta sa desne strane, nalazi se vodopad Draganov vir. Putem kojim se krećemo, stižemo do Belčinog dola, gde se put deli i jedan nastavlja pravo a drugi skreće levo i ide preko Beleđa do sela Topli dol.

Terenskim vozilom ili nekim putničkim kolima sa višim podom, moglo se do ovog mesta a dalje, pravo, nastavljamo pešice. Prateći stazu na levoj obali Dojkinačke reke, uz blago odvajanje i izlaska iz korita reke pred sam kraj, stiže se do vodopada Tri kladenca. Pravo remek delo prirode, smešteno u potpunoj divljini Arbinja zbog svoje lepote ostavlja bez daha.

Do ovog vodopada je sve bilo prohodno i skoro ravno sa blagom uzbrdicom pred sam kraj ali na dalje počinje potpuna divljina bez puteva i staza pa je avantura zagarantovana. Uspon je neverovatno oštar, bilo sa desne ili sa leve strane od vodopada Tri kladenca, i pored uspona treba savladati i gustu kleku i oštro planinsko žbunje.

Po izlasku na zaravnjeni deo Koprenski plato prolazi se pored izvorišta Dojkinačke reke koja izvire iz tri kladenca. I to mesto se baš tako i zove, Tri kladenca. Odmah iznad izvora je vrh Kopren (1963mnv), ispred koga skrećemo levo i nastavljamo ka vrhovima Tri čuke koji očaravjuće deluju.

Po prelasku Tri čuke, pravo grebenom, nastavlja se ka Vražjoj glavi a levo se niz Govedarnik, pored Međa planine, stiže do Dojkinačke reke u Arbinju i mesta gde se ostavljaju kola kod Belčine česme.

Dugotrajna suša i nodgovornost turista iz Bugarske, 2019. godine dovela je do požara koji je vetar sa Bugarske strane između Vražje glave i Tri čuke preneo na našu stranu i došlo je do ogromnog požara koji je gašen veoma dugo zbog nedostatka odgovarajuće infrastrukture.

Srbija šume grade puteve samo tamo gde im odgovara zbog seče drveta i ogromne koristi! Šta će im putevi ka zabačenim delovima planine koji kada se upale, do njih može da stigne samo ruski avion “Iljušin 76P” i niko drugi.

Požar je stigao do Studeničke reke i mesta zvanog Vurnja. Izgoreo je ogroman deo zimzelenih šuma u višim i listopadnih šuma u nižim delovima.

Kako je to doživela novinarka Mina Delić, koja je tog dana sa nama bila na Tri čuke?

“Ovako je bilo na Tri čuke, na dan izbijanja požara, 27. 10. 2019. Išlo se “stazama” za koje ne mogu reći ni da su kozje. Bilo je vrtoglavih momenata, konstantnog znojanja i fizičko-mentalnog naprezanja koje je trajalo 6 i po sati, 17 kilometara. Penjalo se po ledenom vodom natopljenoj mahovini, nezgodnim stenama, travuljini, hvatalo za travke, propadalo kroz kamenje sakriveno pod nepreglednim poljima kleke, klizilo o lišće i šišarke, saplitalo o granje. A gušilo se pomalo i u dimu i pekle su oči. Glad i žeđ umanjivale su borovnica i brusnica koje smo brali usput. Sve to upravo sad nestaje u plamenu i pepelu”.

Ljudi moji, pa nije Srbija samo među šljivama!

PS. Prava lepota počinje tamo gde se asfalt završava a ovakve prirodne lepote tek tamo gde uopšte nema puteva.

Tagovi

Povezane vesti:

Subscribe
Notify of
guest
0 Коментари
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x